cándelă (cándele),
s.f. –
1. Lampă mică cu
ulei. –
2 (Arg.)
Atenție,
păzea! – Var. (înv.)
candilă. – Mr.
căndilă, megl.
căndil’. Ngr. ϰάνδηλα sau ϰάντηλι,
posibil prin
intermediul sl.
kanudilo (Densusianu,
Rom., XXXIII, 276; Meyer 123); cf. tc.
kandil,
alb.
kandilje, bg., sb.
kandilo. Cf.
candelabru, policandru. Din
rom.
provine săs.
kandelĕ.